Emigrantski soul
Kada bih imao dovoljno para poslao bih sebe u Berlin
DHL-om ili FedExom, moja težina je oko 85 kilograma
I trebalo bi mi dosta para da svoju težinu preselim u Berlin
Ništa, pozajmiću novac, uvijek ima ljudi koji imaju toliko novčanica
Koliko je potrebno da se stigne u Berlin u kutiji DHL-a
Odlučio sam da me FedEx ne zanima, jer mu je ime predugo
I rimuje se sa svim bosanskim firmama čiji vlasnici vole
Staviti „ex“ na kraju naziva svoje kompanije, misleći kako
Će tako njihova komp. biti zapadnjački uspješna u biznisu
Poslaću se da dođem na Hauptbahnhof , tu sam već bio
Odatle se mogu snaći dalje, U-bahn sam nešto malo i upoznao
Njegov miris me privlači, navučen sam na miris berlinskog metroa
On mi obećava brzinu i dobar provod u noćima u kojima se može uživati
Moram se poslati u Berlin, želim dodirivati kamen Brandenburger Tora
Milovati guzove grčkim boginjama od kamena boje bijele kafe
Piti kafu na Potsdamer Platzu okružen vrapcima, koji, moram to reći
Bukvalno liče na pernate loptice sa kljunovima, koji im služe
Da odrede pravac leta ispod staklene kupole, ispod koje su nanizana
Neka jedra, čas mi se čini da su jedra, a drugi put da su džinovske kravate
I vrapci su me opkolili dok sam pio kafu, grijali se na suncu
Čekali da im dam kruha, jer sam sjedio na terasi australskog restorana
Gdje na repertoaru nude odrezak od krokodila i file od koala
Berlin je grad u kojem te od viška istorije ne može zaboljeti glava
To me je pročistilo, dok sam hodao po mrtvim njemačkim i
Savezničkim vojnicima, tačnije po fragmentima njihovih skeleta
Po travi ispred Reichstaga, pored rijeke Spree, gdje nebom lete
Pravi orlovi, ispod trave su bili slojevi istorije, čiste kao suza
Moram se poslati u Berlin, čvrsto sam odlučio pobjeći iz Sarajeva
U poštanskoj kocki od kartona, na koju će nalijepiti oznaku: Hitno!
Gore ću biti oslobođen feleričnih nacija i nedoraslih državica
Imam plavu kosu, zelene oči, sigurno će me pustiti na rendgenskoj
Kontroli, jer oni znaju, da, iako u Berlinu nisam rođen, imam ja
Puno jači adut u džepu: tajanstveni vodeni žig na svojim zjenicama
To je biometrijski pasoš države koja još nije stvorena
Jedne bezgranične države, ali do tada
Berlin će mi biti sasvim dovoljan.
Sobna spoznaja
Napisao bih nešto o Srđanu Aleksiću
Nešto veliko, bombastično
Nad čim će plakati tanane duše
Ali onda se sjetim svih drugova pod zemljom
Nepriznatih, zaboravljenih
I sada znam da me njihov nespokoj budio u gluha doba
Umakali su me u svjetsku krv, koristili kao olovku
Oni, koji su voljeli život kraj Une
Za što su i poginuli, zato smo se vratili u svoj grad
Naša želja bila je najjače oružje
Sada se toga sjeća samo rodbina mrtvih
Na godišnjice pogibijâ, danâ oslobođenjâ
Dvadesetak svemirskih minuta poslije toga
Htio bih pisati o Srđanu Aleksiću
Ali kako kad nisam opisao nijedno herojstvo mrtvih drugova
U ratu koji je propao kao žeton u fliperu
U nadljudskim pobjedama koje su zatomljene zbog suživota
Oprosta, zaborava, i sunčane budućnosti
Riječi su bile lažne, utjehe nema u nametnutim riječima
Dvadesetak svemirskih minuta poslije
Kraj je januara, suha zima i vjetar raznosi snijeg kao štaub šećer
Godišnjica pogibije Srđana Aleksića
Revolucija u Ukrajini
Depresija u Sarajevu
Ništa drugo za zapisati
Žalim jedino što nemam više cvijeća u stanu
Sada bih ga rado zalijevao, iako sam ga zalio jutros
Tome bih se posvetio
Niklovanim makazicama rezao drške požutjelog lišća
Podsticao pupoljke da se razviju u cvjetove
Vabio sunce da pokaže raskoš fotosinteze
Tako udaljen od vanjskoga svijeta
Saživljen s biljkama
Razgovarao na tajanstvenom jeziku zelenila
Kako je glupa ideja o iskupljenju preživjelih
Osjećaju krivice jer smo preživjeli
Moja Gardenija Jasmina bi slijegala sjajnim listovima
Zimsko sunce kao da i nema zenita
Sjena se začas navuče preko neba
Treba još vode da se zaliju sobne biljke
Pregledati zemlju da se nije plijesan pojavila
Rahliti je srebrenom viljuškom
Redovno mijenjati dotrajale saksije.
