Djevojčica Helena
Nije poznato je li imala bubuljice, akne
Da li je bila sklona debljanju i držala iscrpljujuće kure
Mršavljenja. Epos čak ne kaže je li bila crnka
Ili plavuša. Po svemu sudeći plavuša (“zlatni uvojci”)
Ne zna se je li koristila šminku i kozmetičke
Preparate, je li imala modnog savjetnika i styling
Prije no što su je proglasili za miss svijeta.
Malo je heksametara ostalo o njenoj ljepoti
I o tome kako se glas o njoj Heladom počeo da širi
Po svemu sudeći bila je hirovita i nujna i
Pisala pjesme o lađarima što plove Narentom
Predaja veli da je imala stanovito predbračno
Iskustvo. Prije prve menstruacije vidjela je
Vlastitu krv na slabinama. Prosili je Odisej,
Menest, Ajant, Patroklo, Idomen... Menelaj
Nije došao, poslao je prstenje po bratu.
Nije mnogo premišljala kad se odlučila
Za potonjeg. Vukla ju je žudnja za nepoznatim, ali
Ljubavne oblake zamijenile su ubrzo tvrde hridi braka
Seks bez romantike, rađanje, siva svakodnevica
Kad je srela Parisa kliknula je: Oh, baby!
I klonula mu u zagrljaj
Ostavivši muža i devetogodišnju kćerku
Ni ne sluteći da da će zbog njene plahe ljubavi
Troja uskoro biti sa zemljom sravnjena.
Čuj
„Čuj", pjevala je Else, „meni se ruža pije
S tvojih usana, ja sam rub staze ti, jave
A ona što grli te sada nikada nije
Noćima zalijevala grm nikao iz strave."
„Ti nisi", rekao je, „ivica, i nitko rub puta
Mog biti neće. Moja je cesta sama.
Krv mi je uzrujana, misao okrenuta
Mirisu, glazbi, mis´ru, dalekim obalama."
„Utjehe ovdje nema", bješe naslov i fuga
Što pisaše je uzdrhtala demijurgova ruka.
Iz daljina, iz carstava, sa sjevera i juga
Plamtjela je mržnja gotičkih slavoluka.
Nestalo je žala i modrih morskih veduta
(Duša je ugasla Etna što vatru i lavu sanja)
A onaj što bješe mu ona, sretna, rub puta
Pokaza joj vrata misira, bez riječi pokajanja.
U umijeću, u stihu ta ljubav ostala je.
Put njegov ne imađaše ni cilja nit ruba.
Njezina pepelna kosa Sulamke sad odaje
Ahasverske pute o kojima zborit će truba
Dana sudnjega i noći, u kojoj nema sklada
Da nas spasi, ni sunca koje nas grije.
Doći će vrijeme muzike i nihilizma, pada
U ponore duše što zvijezdu dosegla nije.
Šimićeva opomena
mi smo bez ljubavi i zalud želje nemoćne i kratke
anđeli, ta bespolna bića, naša su djeca kao i versi
što otvaraju nesanice nam hrleći s bridova zbilje
u naše mutne zjenice isponova, u naše mrtve zemlje
dječaci smo štono prelijevaju more – nemoćni čarobnic
zagledani u pustoš pučine, azurne slike, magličasti
snovi o promjeni svijeta! i naše oči, naše tamne oči
bdjet će uvijek nad ponorima, o olujama ljubavi, u tišinama krajolika
Ljubuški 1969.
Strane svijeta su izmiješane, rijeka se skrila
Imamo samo još četiri njena imena. S Matokita
dolazi snijeg, s Veleži susnježica
Stara Kata vodi bolesku kćerku
u mjesnu ambulantu
Iz crkve sv. Ante trešte Rolling Stonesi
Povija se mlada grahorica, a suši se bijela
pšeničica. Ulicom prolazi trebižatska
limena glazba – Ićan Nakušić vratija se
iz Amerike, u lijesu. Iza procesije
ide općinska povorka. Obje nestaju
iza okuke, ponovo tišina
Dvoje mladih razgovaraju u sjenci
Njega do ludila opsjeda mlijeko njene kože
i razmišlja kako obične riječi u jednom času
dodirnu Boga, ona se ustručava
da mu kaže kako za tri dana putuje u Wiesbaden
i da se, zabadava, ne trudi, da ne priča uvjetar
Dvadeset godina kasnije svojoj ženi
on pokazuje Kravice, stupe na Tihaljini
Ona ga pažljivo sluša i misli o povratku
Tek u njegovim riječima osjeti iskre vremena jednog mrtvog
što je sjalo
Divno je gledati ovo pomjeranje gradova
Divno je gledati ovo pomjeranje gradova
uzdati se u novi život sasušena ploda
vjerovati da izvjesna zvijezda treperi zadnji put
divno je samjeravati ovu prazninu što se širi
između tebe i mene
Divno je rasti u tvom smrtnom okrilju
gledati kako se bilje, naopako rastuć uzdiže
Divno je radovati se vrisku životinje
u trenutku dok guta tvoj spol i tovj jezik
Divno je gubiti nadu vraćajući se
u svoj rascvjeli dom
Ići, posrtati, padati za vlastitom blijedom spodobom
koja kani naseliti svijet
Smijati se neumitnoj bolesti što sjenči lice
Divno je gledati kako treperi ovo tijelo
kako vene
