(Učesnik Ratkovićevih večeri poezije 2015.)
ŽELJKO PEROVIĆ (Visoko, BiH, 1961., od 1977. godine živi u Sloveniji) Do sada izdao tri zbirke pjesama na slovenskom: Podarjeni glasovi, Kapljevina, Sinapse, i dvije zbirke na maternjem jeziku: Utiha, Golim sinapsama. Prevodi prozu i poeziju sa slovenskoga na b-h-s jezike i obratno, objavljivao u revijama i časopisima u Sloveniji, Austriji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Dobio prvu nagradu za poeziju revije Mladika (Trst, 1995.); na Lirikonfestu dobio Lirikonov zlat za vrhunske prevode poezije autora iz Slovenije, BiH, Hrvatske i Srbije (Velenje, 2013.); te nagradu Vitez Pjesničkog turnira u Mariboru (2015.).
STRUJANJE
zastaješ na Starom trgu i kuhano vino postaje kupka
za dah, u decembarskom popodnevu struje strukture
samo-osjećaš-čega, i za čelom
priče, jedna s uzdasima, druga u lúk
izvija vertikalu, treća je ona što je dugo nema, četvrtu
trzaju zaciklane riječi, neke su ljubimice jezika
i uzletišta najtiših tišina, gdje su
vatre, gdje su, stenje neko
u prostoru, u žilama podrhtava zametak glasa, dok
s neba pahuljaju konfeti
POD SVODOM
neonska mjesečina, svečanost
nosi korak, polusvijet diše
i otvara treće uho, mrmlja
mantre, pokreće
os među bokovima, u transu
njišu se zavjese, otvorene su
svesmjerne raskrsnice, lebde
osmjesi s panoa – i to je sada
svijet, ritmiziran prema ritmu
svega uokolo, cvjetaju aluzije,
zanosi te u iluzije, jedva
dočekah ovo proljeće,
puhneš pod svod, i mačak si
i maslačak, raznesen na sve
strane, zatim se nađeš na nekoj
hrpi zaboravljene arheološke
iskopine i dahneš – zar već
sviće
