Nedavno je iz štampe izašla knjiga poezije „Dok crtah mapu svojih putovanja“ autora Đorđa Šćepovića. Kvalitet Šćepovićeve poezije prepoznat je kroz prethodne knjige, a najnovijom poezijom je Šćepović napravio korak dalje na svom pjesničkom putu.
Đorđe Šćepović je rođen 6. aprila 1983. godine u Titogradu. Objavio je knjige poezije: Provincije spasa (2004), Molitva za Judu (2004), Par riječi o strahu (2005), Apostol iz bloka A (2006), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009) i knjigu Dok crtah mapu svojih putovanja (2016). Zastupljen je u više zbornika i antologija. Prevođen je na engleski, njemački i slovenački jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa Script. Živi u Podgorici.
ČITALAC DRUGI
I onda kada budem najomraženiji
na ovome svijetu
i kada moje knjige pretvore se u prah
i kada moje ruke budu nemoćne
za pokrete
i dalje će me čitati moja majka
Kasirka u prodavnici
će stariti u uvjerenju da sam
bolji i od Vitmena
tako joj je rekla moja majka
dok je kupovala hljeb
i nema razloga za sumnju
I onda kada moje knjige proguta
slučajna vatra u podrumu biblioteke
i dalje će me čitati moja draga majka
iako nikada nije naučila pismo
JEZIČANJE
U jeziku smo, i ja i ti,
u njemu rođeni, u njemu pohranjeni
moj jezik je hrapav, izbrazdan i ružan
tvoj jezik je gladak, sačuvan i pitom
Moj jezik je galamdžija, bogohulnik, nitkov
tvoj jezik je uljudan, odveć fin i drag
Oko mojeg jezika se koplja lome
bojevi biju
i padaju glave
oko tvog jezika niko ništa ne lomi
ni koplja ni glave
tvoj jezik nije uzrok tome
Moj jezik je kušao sladoled i grožđe
najstarija vina,
Paundova slova
vukao se pločnicima
crtao fasade
Moj jezik je u jezicima drugim,
ušuškan i svečan,
određen da bude i kad mene nema
Tvoj jezik je osuđen na vječnu tišinu
i prije negoli isplaziš ga stidno
TUMAČI SNOVA
Aleksandru Radomanu
Oni ce objasniti naš Tekst
i Nas će objasniti, onako usput,
našim demonima nadjenuće ime
našim utvarama nadimak od milja
a kako li će Patnju našu zvati
koje li će ime Strahu dati
i beskraju našem
Ušetaće među naša slova
odvažno i lako, dugim koracima
slovoslagače će proizvesti u Apostole Olova
a onda nam satima govoriti
o nama samima
Oni će objasniti pakao,
i što je to tama,
u jednom će kriku naći kosmos čitav
i saopštiti ga onom koji sluša
i koji će čuti
izvještaj o Nama
Tumači Vatre,Vatrom netaknuti
Ući će u naše knjige, u carstvo osame,
narušiće mir divnog utočišta
Tumači snova, objasnite me,
Dok iz jednog Ništa tvorim drugo Ništa!
AKO SE VRATIŠ U NAŠE PROŠLOSTI
Ako se vratiš u naše prošlosti
u predvorja nas ovakvih
naći ćeš nas bezmalo iste
na istim mukama u istim molitvama
Ako se vratiš u naše prošlosti
naći ćeš nas na istom mjestu
u istom uglu sakrivene
od istih zidova zatočene
Ako se vratiš u naše prošlosti
naći ćeš nas nepomične
u istim posteljama uspavane
od istih strahova progonjene
Ako se vratiš iz naše prošlosti
čekaćemo te
mi ovakvi
u drugim sobama u drugim gradovima
i sa grehovima mnogo većim
ČETVRTA PJESMA O DAVIDU
Moj mrtvi brate,
koliko već dugo hraniš
gladna usta podzemlja
Ne pamtim,
moje sjećanje ne seže toliko daleko
zaboravio sam i put do kamenog zamka
u kom stoluješ
Tvoj cvijetni vrt
orezuju ljudi u crnim uniformama
katkad te pozdravim u dnevnim novinama
smrt smrt smrt
tvoja je gospa
tvoja su djeca korovi i trave
ČITALAC
Čitalac sam u sjećanju
jos odavno, od časa kada su police osvojile zid
moje oči uzmiču pred slovima
pred bijesnom, podivljalom huntom davnih rukopisa
Mrtav je i onaj koji čita i
onaj koji piše
jednako mrtvi u zaboravljenim pasusima
objavljujem rat jos nenapisanom tekstu
I mada sam, ne uzmičem ni pedalj
pred zlotvorom koji ce platiti
za sve moje snove
ISHODIŠTE
U noćima kad tijelo
otkazuje
i glava na grudi pada
pozivao sam u pomoć
mrtve spisatelje
na drugoj strani bezbrižne i
ušuškane
glasom hrapavim i slabim
jedva čujnim
u časima kad vlastita sjećanja
bivaju ishodištem mraka
njih, onako mrtve i još spisatelje
u pomoć sam znao pozivati
da na prag mi dođu
na vrata pokucaju
strahove moje sa sobom odnesu
tamo, gdje su temelj ozidali
tamo, gdje su kuću okućili
KAD SAM OSVAJAO SVOJE SLOBODE
Kad sam osvajao svoje
slobode
tvoje sam uzimao
iz tvojih pluća vazduh krao
da bih mogao disati
Ubijao sam tvoje ptice
zarad mojih nezasitih
pasa
Sada te takvu obogaljenu
prinosim njemu
kao žrtvu
KERUAK
Nikada nijesam čitao Keruaka
a i zašto bih
a i kako bih
kad Keruaka
nemaju u gradskoj knjižnici
nikada nijesam čitao Keruaka
umjesto Keruakovih trabunjanja
za popodnevnu zanimaciju uvijek bih
birao plodno međunožje žene
ili makar poprsje
sabranog Keruaka za samo jednu dojku
trampio bih, kad bih imao Keruaka
ali nikada nijesam kupio Keruaka
a i zašto bih
a i kako bih
kad Keruaka nemaju
u salonima knjiga
keruak nije u kiosk- izdanjima
keruak je u Alanovom Kriku
u Alanovim gladnim čeljustima
LOBANJA
Niti jedna ptica
Ne zna pjevati
Kao što to zna lobanja
Obična, neugledna lobanja
Davno zakopana
Lobanja, u draču zarasla
U kuću uzidana lobanja
niti jedna ptica ne umije
najaviti jutro
kao što to čini lobanja
u travu zarasla
sa kamenom srasla lobanja
napuštena, davno pokopana
raspjevana lobanja
PODVIŽNIK
Svinja će stradati, svakako,
danas il sjutra, manje je važno,
njen vrat će pod nož prekaljenih koljača,
ushićenih pred krvavi pir
sada valja nahraniti svinju,
zabaviti je, razveseliti,
počastiti pomijama, naročito
pripremljenim svinji u čast
i osuđenik koji čeka dželata,
bira svoj posljednji obrok,
tako i svinja raduje se gozbi
a uskoro i sama gozbom biće
Svinja, i svinjina glava,
na čelu trpeze biće tog dana
Svinja koja strada zarad nas
Prepodobna, jurodiva Svinja!
KUĆA
U kući od hrasta
stanuješ
ti, stanar hrastove kuće
godinama već
nikog ne pohodiš
niko te ne pohodi
Tvoja kuća od hrasta
za dan sagrađena
bez temelja, bez tavana
u dvorište ne izlaziš
tvoj pogled ka nebu
pogled je ka zemlji
Zemlja nad tobom
zemlja pod tobom
prozori ti zakovani, i vrata ti zakovana
a ipak, ta kuća od hrasta tvoj je dom
nikome ne odlaziš
niko ti ne dolazi
a i kako bi
kad nemaš čime zagrliti onoga
koji ti u susret ide
