Asmir Kujović rođen je 1973. godine u Novom Pazaru, a od 1990. živi u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za književnosti naroda BiH.
Objavio je zbirke pjesama “Vojni sanovnik” (1997.), “Zagrobni život” (2000.), “Vidikovac” (2014.) i “Nestorov pehar” (2019.), te roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” (2002.). Objavljivao je i eseje, putopise, priče, književnu i pozorišnu kritiku. Za roman “Ko je zgazio gospođu Mjesec” nagrađen je Godišnjom nagradom Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godini. U Beču je 2005. objavljeno dvojezično izdanje njegove zbirke izabranih pjesama pod naslovom “Das versprochene Land /Obećana zemlja” na njemačkom i bosanskom jeziku. Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen je u brojnim antologijama, pregledima i panoramama savremene bosanskohercegovačke književnosti u zemlji i inostranstvu. Bio je glavni urednik književnog časopisa “Lica”, a radio je i kao novinar. Pjesme i priče su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, turski, danski, flamanski, makedonski i slovenački jezik. Dobitnik je i književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića” manifestacije Sandžački književni susreti. Član je Društva pisaca BiH i P.E.N. Centra BiH.
NA PUTU ZA DARDANIJU
Grad se odmotava na staklu automobila
Ponirući kroz mrlje od jučerašnje kiše,
Pomiješana stoljeća sred kinđurijade proljeća
Jedna s drugim odavno ne govore više.
Promiču pornokratske njuške matadora,
Modni gurui, klovnovi, propovjednici sporta
Sa džambo plakata u pozama diktatora,
Silikonski kumiri-igračke, “eliksiri života”.
Oko gologuze našminkane statue Smrti
Povorka tvojih dvojnika u tavafu se vrti
Od posla do kuće kroz spisak za kupovinu,
Iznoseć ordene i rane ko robu za trgovinu.
Razminuće te njihove peripetije operne
Dok sve nadgledaš ko tajni agent Kominterne.
Pod onim su poljima u urnama pogrebene
Delfjske i orfejske tužaljke neuslišene,
Grane katkada njihovim taktom su začarane.
Za sutonom su dječačke na koljenima rane.
Crvi izjedaju lica nesuđenih zaručnica
Pod oblacima oblomovštine, na kukama udica.
Tamo gdje su svjetiljke od zvijezda zvjezdanije
Talasaju se drevni proplanci Dardanije.
Trepere davno zgasle zvijezde kojim Gautama
Motri Zbilju prije nego se raskoli Svjetlo i tama.
Otkrivaš spomenik pod mrakom od baldahina
Svemu što još čeka da stupi Zeus ex machina.
U uglu kafea tvoje tugaljivo tihovanje
Najedared će opet da se obrati u sijelo
Da razazna jezik sviknut na stihovanje
Poklopac što dijeli od dušnika ždrijelo.
Sestro Briseido u kostimu konobarice,
I pehar si i vino sred kraljevske ložnice;
I kruna, i okrunjena i ona što kruniše
U spaljenom dvoru što ga nema više...
Ružičasto polusunce u niti sijalice
Dosipa ambroziju na dno šalice.
UZNESENJE
Iz ove sobe s pogledom na tuđe prozore
Odaslao sam dron sa zastavom Argonauta,
Neka krstari iznad semafora i auta,
Samo da huligani neki ga ne obore.
Presreo sam satelitske poruke s nebesa:
Jupiter grudva glavu kometskog projektila
Za potomke dinosaura il ljudi-reptila,
Jerbo se već stoljećima nadima od bijesa.
Svakim danom su dublja njegova mrzoljublja
I ova lomača ima da sija kao zublja.
Odaslao sam dron da šestari iznad grada
Između redova sivih kariranih zgrada;
Možda skončamo kao eksponati muzeja
Poput strašila-skulptura u grobnici Pompeja.
AMEŠA SPENTA
Kad iz božje saksije niču galaksije,
Ameša Spente se granaju iz eona
U kupinu menore što u Al-Aksi je;
Drevni kumiri nose činove demona.
Od Ahrimana do Adema Kahrimana,
Od animule vagule do Kaligule,
Od sjeverne Tule do Vavilonske kule
Svakom stvoru su hrana, inosušna mana
Ameretat i Kšatra (koje su zavazda
Dva od šest atributa višnjeg Ohrmazda).
Sve teži da zgrabi dvije Ameša Spente
Te da ih uknjiži u svoje dokumente.
Ostale četiri klone se kandži vraga:
Davidova zvijezda – šestokraka vaga.
