(Požega 1969) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tekstovi su joj prevođeni na 17 jezika (engleski, španski, francuski, arapski, švedski, njemački, italijanski, rumunski, poljski, mađarski, češki, albanski, makedonski, oriški, malajski, rumunski, bugarski). Objavila je blizu 20 knjiga poezije, proze, drame. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a za knjigu poezije „Posvajanje neba“ dobila je Nagradu „Risto Ratković“.
Virus i propusnica
Naš stan zametnut je u svemiru pandemije.
Svaki put kad se spotakne o predugačku vremensku jedinicu,
malo podrhtava.
Samoća prekraja prizore u stanu kako joj se prohtije.
Samoća je nuspojava virusa i dan joj je dugačak kao mjesec.
U sobe useljava čitave metre pustinje
pa su tu sobno bilje i parket samo radi varke.
Samoća je jedina koja prepoznaje neobičan izrast mahovine
na mojoj podlaktici.
Postajem stablo kako bih se oduprla zrncima usamljenosti
što već oblikuju dine.
Takav pijesak ugrađen je u armirani beton čitavih naselja.
Ako mi samoća presječe deblo, imat će nov namještaj:
bit ću joj krevet ili stolac na kojem objeduje, pokušava
dokučiti sol ili papar, smije mi se što sam već uzela čašu,
a ne mogu pronaći pilule blizine.
Dok ih tražim, čini mi se da se kazaljke ne pomiču,
a sat hoda i hoda, sekunde istrčavaju maraton.
Samoća pušta korijen i kani biti drugo, veće stablo
u istoj sobi.
Ministri zdravstva i unutarnjih poslova pretvaraju se
u mjernike pustinja vani i ni ne pokušavaju uvjeriti
da lažnjak pijeska ima izvorne boje.
Televizijska vijest je bubanj koji otkucava ritam zaraze.
Danas ima više od sedamsto oboljelih, a nagovještaji kraja
još se ne pojavljuju kao insekti u proljeće.
Dok čekam virus, muža i mene su razdvojili jer nismo
prijavili isto prebivalište.
Dok čekam virus, moj muž u telefonskom razgovoru
lavovski brani našu vezu kako bi dobio propusnicu
što mu horoskopski i pristaje.
Iako je inače miran i tih čovjek.
Dok čekam da dobije propusnicu, katkada zakašljem.
Kad dođe, skuhat ću mu čaj s cvjetovima jasmina
kupljen u Marakešu.
Oplijevit ću samoću iz prašine svog tijela koja je nekada
bila zemlja crnica. Humus.
Već je proljeće.
Na balkonu podgrijat ću rečenice na plamičcima sunca.
Taj štednjak obavit će nekoliko rekonstrukcija sreće.
Pomlađivanje lica.
