U cilju ibilježavanja Svjetskog dana knjige i autorskih prava, Javna ustanova Ratkovićeve večeri poezije poklanja stihove tri pjesnika:
Nigar Arif – Azerbejdžan
Željko Perović – Slovenija
Borislav Jovanović – Crna Gora
NIGAR ARIF, rođena je 20. januara 1993, u Azerbejdžanu. Završila engleski jezik i književnos na Azerbejdžanskom državnom pedagoškom univerzitetu. Članica je „Svjetskog saveza mladih Turskih pisaca“. Završila je „Školu mladih pisaca“ u „Udruženju književnika Azerbejdžana“. Pjesme su joj objavljivane u mnogobrojnim časopisima za književnost. Prevođena je na engleski, ruski, i iranski.
BIJEG U ĐETINJSTVO
Moje oči polako odlaze od mene
gledaju stvari kroz naočare koje stare
moja stopala hodaju brzo trče za mnom
zato što žure da stignu moje đetinstvo
Moja kosa je čupava čeka da bude upletena
postaje bijela i ogoljena kao ova zima
vrijeme poziva bore na mome licu i ruke
sa puta na put dosađujem se iz godine u godinu
Tako ja starim priča za pričom moj bol
se pretvara u jaganjce koji su moja đeca
oni slušaju moje priče i moje bajke
ne silazeći sa mojih ruku i krila
Stare godine kao crne i bijele tačke
dolaze i ostaju poput domina
ja namjerno gubim svaku partiju
od svoje unuke u svojoj
starosti svojim ,,đetinjim” godinama.
ŽENA
Tvoj život poput mrava
je bio pojeden
niti jedan dan nije
preostao za tebe
nosila si težinu cijelog svijeta
na svojim ramenima poput slona
ali te niko nikad nije cijenio
ti si obrala i pomela svoj život
ali oslanjala si se na nade ženo
ti si se smijala u tišini svome jadu
i brinula bi te tvoja radost ženo
čiodama kačiš svoje nade
na sadašnjicu zemlja je na kraju užeta
ženo možda samo mi neznamo
smrt po kojoj hodaš na vrhovima prstiju
je tvoj pojedeni život koji tebe čeka
on čeka tebe u tišini kao da je mrtav.
PUT
Ko mi je stvarno preśekao put
ili je put slučajan ili sam ja zelena
ja sam možda zadnje biće na pravom putu
možda si samo nadgrobni spomenik ovom putu
Moji snovi gledaju kroz prozor
moje noge se prepliću
sa mojim sopstvenim putem
ja neznam kako to izgleda sa strane
moja sudbina aplaudira mom padu
Ili možda to nisam ja koja ide ovim putem
to moj put hramlje moj put puzi
Okreće se ka zemlji
pretvara se u kamen
samo me prati i pokriva me
i podvlači se pod ćebe sa mnom
Otkud je ovaj put pao na moj usud
možda mi je iskliznuo iz džepova
da li sam mu nagazila na lice i glavu
da li je zato tako bezobrazan prem meni.
STVARI KOJE ČEZNEM DA IMAMAM
Ako mogu da zadržim stvar
koju čeznem da imam
ako joj oduzmem vrijeme
i sputam je donekle
ako mogu samo da śednem
danas u ovu ulicu
i ako mogu da ispitam
jedno po jedno
moje stare navike
ako se učinim sretnom
kolko mi srce ište
sa čašom ispunjenom vinom
i ako padnem u razmišljanje
i ako imam malog psa
koji laje na one koje
jedva trpim ili ako
mačka ogrebe one
u koje sam izgubila vjeru
ako se stare godine vrate
i probude me iz uspavane prošlosti
ako postaneš moj opet
ako prekršim pravila
ljubavnih igara ponovo
ako smo mi do te mjere tvrdoglavi
ako sam ja ,,čista kao snježni smetovi”
jer ti si me takvom nazvao
da sam ja malo mlađa
i da sam malo neiskusnija.
Prijevod: Božidar Proročić i Lena Ruth Stefanović
ŽELJKO PEROVIĆ (Visoko, BiH, 1961)
Pjesnička djela: na slovenačkom jeziku – Podarjeni glasovi /Poklonjeni glasovi (Mladika, Trst, 1997), Kapljevina (Mariborska literarna družba, Maribor, 2001), Sinapse (Založba Pivec, Maribor, 2010), Vzgibanka (Založba Pivec, Maribor, 2019); na maternjem jeziku – Utiha (Naklada Mlinarec&Plavić, Zagreb, 2002), Golim sinapsama (KNS Novo Sarajevo, Sarajevo, 2009).
Prevodi prozu i poeziju sa slovenačkog na b-h-s jezike i obratno: na slovenački preveo zbirku kratke proze Roberta Mlinarca Sve o vjetrenjačama, roman Maje Ezgeta Kora, s Marjanom Pungartnikom, Ninom Flisarom i Josipom Ostijem Panoramu novije bosanskohercegovačke poezije Ponestaje prostora, roman Zdravka Kecmana Scabiosa trenta, zbirku pjesama Admirala Mahića Ljubavni red vožnje, zbirka pjesama Admirala Mahića Otkud ljubav za stolom smrti, zbirku pjesama Andrije Radulovića Sniježna azbuka; na srpski preveo zbirku kratke proze Franje Frančiča Voleo bih da zaustavim vreme, knjigu Saše Pavček U srčanom džepu (eseji, monokomedija, poezija), odlomke iz zbirke pjesama Bine štampe Žmavc Pesem za liro / Pesma za liru; na hrvatski zbirku pjesama Denisa Poniža Sjeverne i južne pjesme, roman Ferija Lainščeka Skarabej i vestalka, izbor iz poezije Ive Stropnika Dizanje kamena, izbor iz poezije Zorana Peveca Muškarac u sobi, zbirku pjesama Cvetke Bevc Odbljesci, zbirku pjesama Anje Golob Didaskalije uz disanje, s Robertom Mlinarcem na hrvatski preveo roman Ferija Lainščeka Koju je magla donijela...
Prevedena i autorska djela objavljivao u revijama: Dialogi, Mentor, Primorska srečanja, Poetikon, Lirikon, Vpogled, Mladika, Hotenja, Paralele, Rast, Lichtugnen (Gradec, Austrija), Keine Delikatessen (Beč), Književnik (Banja Luka), Katedra (Banja Luka, Prijedor), Književni zapis (Podgorica), Biseri (Podgorica), Quorum (Zagreb), Album (Sarajevo), Republika poezije (Sarajevo), Artikulacije (Koprivnica), u zbornicima Novosarajevskih književnih susreta, Slobodna reč (Beograd), Arte stih (Beograd), Murakon (zbornik Međunarodnog festivala suvremene poezije), u internetnim revijama Locutio online, Balkanski književni glasnik, Strane, Elektronski vestnik »Sijanije« (Bugarska)…
Dobitnik prve nagrade za poeziju revije Mladika za 1994. g. (Trst), nagrade za prevode poezije Lirikonov zlat (Lirikonfest, Velenje 2013), dobitnik prve nagrade na Pjesničkom turniru u Mariboru (2015).
Živi u Mariboru.
U KLIZAJU DAHA
u nizanju nezavršenih kadrova
(čega se sve sjetiš, razbibriga –
u nekom bi slučaju mogla biti
dobar prijevod slovenske riječi
kratkočasje, to treba zapamtiti)
realije su splet osjeta i osjećaja,
puls prostora, danja svjetlost
stvara plavo, u plavom
i mjesec visi o koncu i sam
svoje njihaje stižeš, s lúka sidra
cijede se molekule znoja
nečijih zadnjih ljetovanja,
dolasci, prolasci, izbrazdani
klizajima daha, do stiha vodi
kamena rijeka
i riječi bi se kupale
u smislu, ništa
nije dohvatljivo, smrtni je čas
samo lelujavi tren koji koleba
BORISLAV JOVANOVIĆ, 16. oktobar 1941, Danilovgrad,crnogorski je pisac, pesnik, esejista, književni kritičar. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Njegov književni rad kreće se od romana, knjiga poetije, književne kritike i esejistike, do književnosti za djecu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade “Risto Ratković” za zbirku poezije “Kenotaf”.
Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Matice crnogorske.
OPORUKE U DOBA KORONE
- Ili, ko se još sjeća Puste zemlje Tomasa
Eliota –
Budite na dugoj, svjetlosnoj, distanci od
Ovog svijeta
Ovakvog kakav jeste
Od njegovih ovala i globala
Njegovog elitnog parazitizma,
Egoizma
I epidemije snobizma
Držite taj odmak dok sve ovo prođe
Ali još više kad izađemo
Iz apoteke zvane karantin
I ponovo dotaknemo svako stablo u drvoredu
Koje nam je bilo i ostalo pouzdani prijatelj
I uvjerimo se kako je virtuelno bilo stvarno
I kako su nas Fikus i Agladnenola
Iz svojih uglova sobe gledali zimzeleno
I mutacija zadesila i nebo i zemlju
I vrsta izumire od vrste
Perite redovno Prljave ruke
Više od dvadeset sekundi
Svakoga dana, svake misli
Cjelo stoljeće ako treba
Prljave od krvi, kriminala i kapitala
Svaki put sa novim ubrusom
Sterilisanom na hiljadu stepeni
Nosite zaštitne maske po svim propisima
Svjetske zdravstvene organizacije
Ali prije toga skinite sve koje nosite onako
Paradno, raznovrsno
I tako vidljivo – nevidljivo
Skinite
Zderite ih
Makar i po cijenu dubokih ožiljaka
Skinite debeloobraznu zaštitu
Svakog dana prije i poslije Covida 19
Ili Venere 2036
I bacite ih u svoj ili zajednički Tajget
I ne nasijedajte lakomislenom narativu
Da poslije ovog neće biti ništa isto
Ne!
Tako smo govorili poslije Titanika, Hirošime, Berlinskog zida, Černobila, Kula blizankinja
Tako već nikako
Ne otkrivajmo papagajski planetarnu toplu vodu
Nema nam spasa dok se ne spasimo od
Samih sebe
Opet ćemo se šepuriti glupostima
I brzim osvajanjem budućnosti
Umjsto spermatozoida imaćemo nevidljiva bića – nebića
Koja nas obaraju kao cunami gradove
Imaćemo ljekare koji liče na kosmonaute
I pacijente koji umiru kao u pustinji
Ne otimajmo od majke prirode i posljednje
Atome njenog Imuniteta
I ne budimo đavolji otac svakom
Đavolu
Svakom blještavom svjetskom đilkošu
Čuvajmo čašu čiste vode
Kao zjenicu oka svog
Čuvajmo bebe da se ne rađaju sa vizirima
Čuvajmo čistu riječ
I u njenom tečnom, metafizičkom
I operatvnom stanju.
Planeta već sanja respirator
Za ličnu upotrebu
Nestaće i Sunčeva korona
Strah je od naših prigušenih kijavica
I vlažnih maramica
Opustošenih supermarket
I toilet – papira koji nam neće ni trebati
Jeste, lijepe su nam priče dok smo u raljama kućnog pritvora
Otkrivamo planetarnu toplu vodu
Ogledamo se mikronski
Kao pred izlazak na prvi randevu
I gledamo jednu ptičicu kako se uzaludno raduje
Okrutnom Eliotovom aprilu
- mart, 2020.
