Anton Gojčaj (Anton Gojçaj) rođen je 1966. u Podgorici. Osnovnu školu završio je u Tuzima, a srednju u Zadru (Hrvatska). Diplomirao je Albansku književnost u Prištini, gdje je i magistrirao na temu “Književna proza Antona Harapija”. Piše na maternjem, albanskom jeziku.

Do sada je objavio desetak djela u poeziji, prozi i književnoj kritici. 

SOK OD CIJEĐENOG KAMENA 

moljac glođe stepenište

a on na sredini puta

 

pije sok od cijeđenog kamena

tvrdoglavi sizif

i oči ga peckaju

kao da je isjeckao jedno brdo luka

 

treba dobro provjeriti svaki pokret trepavice

kad kompas poludi

i igla se vrti

k´o rulet

 

da se ne bi gasio prometejev plam

dok se djeca takmiče u trčanju sa rijekama

 

DUŠA

 

ti nisi više ime što si bila

ni pitanje ni odgovor ni prsten vjernosti nisi

ja sam neko drugi neg´ si me ostavila

nad godinama mojim težina rose visi

 

vrijeme je krivo zašto me u srce ubode 

bez utrobe će jednom ostati krug sunca

veća je no što slutih  republika tjeskobe

ne slavi mržnjo kad buntovnik bunca

 

iz knjige me ne briši moje ja te danas zaklinje

istovremeno sam sjenka i svjetlosti čestice

dolazak feniksa jednim gromom započinje

i hrana su mu metafizike mrvice

 

NIKO NE RAZUMIJE LISICU 

htjede postati vegetarijanka

jedno zrno grožđa da pojede

 

ali stube nije znala praviti

i grozd se miješao sa zvijezdama

 

zubima se ne može letjeti u nebo

izruga se jedan skriveni pauk

 

puna dostojanstva rep k’o kometa

lija napiše žalbu

protiv arhitekte svega

 

ruganje

ona gutati neće

 

 

                                      (preveo: Nikola Berišaj)